U 2024. godini, kada održivost i zaštita okoliša postaju sve važniji, gips se ističe kao ključni igrač u postizanju zelenije budućnosti u građevinarstvu. Njegova važnost leži u sposobnosti beskonačnog recikliranja i pretvaranja u različite građevinske materijale, što dovodi do smanjenja otpada i očuvanja prirodnih resursa. Osim toga, gips je izuzetno energetski učinkovit materijal, dodatno doprinoseći smanjenju emisija ugljika u usporedbi s drugim građevinskim materijalima.

Ali kada i kako je ovaj materijal otkriven? Hajdemo to otkriti zajedno.

Gips, sastavljen od kalcijevog sulfata i vode, mineral je nastao isparavanjem morske vode. Otkriven je i korišten od strane drevnih civilizacija poput Egipćana, Grka i Rimljana u građevinske svrhe, kao i za izradu izuzetnih skulptura i dekoracija. Možemo ga pronaći u žbuci Velike piramide u Gizi, kao i kao podlogu za Michelangelov remek-djelo u Sikstinskoj kapeli.

Dolaskom industrijske ere u 19. stoljeću, gips je postao široko komercijaliziran i masovno proizveden. Prve gipsane ploče proizveo je Augustine Sackett 1888. godine, a tijekom 20. stoljeća tehnologije proizvodnje gipsanih ploča znatno su napredovale, što je dovelo do stvaranja modernih gipsanih ploča.

Povijest gipsa odražava ne samo njegovu važnost u građevinarstvu i dekoraciji kroz stoljeća, već i njegovu važnost za modernu građevinsku industriju. Danas je gips izvrstan materijal za moderno građevinarstvo, nalazeći široku primjenu u pregradnim zidovima, oblogama, spuštenim stropovima, fasadnim rješenjima i mijenjanju načina na koji gradimo i renoviramo naše domove.

On je temeljni dio lagane konstrukcije i ključni sastojak za prijelaz prema održivijoj i odgovornijoj građevinskoj industriji. Gips je izuzetno energetski učinkovit materijal s niskim ugljičnim otiskom i lako dostupan. Nudi izvrsnu toplinsku i zvučnu izolaciju, smanjujući potrebu za grijanjem i hlađenjem zgrada, čime se smanjuje njihova potrošnja energije. Dakle, gips igra ključnu ulogu u postizanju ugljične neutralnosti u građevinarstvu.